U ovom diplomskom radu riječ je o kinetičkoj arhitekturi, arhitekturi novoga doba, arhitekturi koja prekida granica s tradicionalnom arhitekturom i arhitekturi koja je u potpunosti prilagođena svakoj čovjekovoj potrebi i želji. Međutim, koncept kinetičke arhitekture se nije još uvijek prenio u potpunosti u praksu, unatoč svim mogućnostima koje imamo, od razvijene tehnologije do strojeva. Kinetička arhitektura je koncept kroz koji su zgrade dizajnirane kako bi se omogućilo da se dijelovi strukture pomaknu bez smanjenja ukupnog strukturnog integriteta. Sposobnost objekta koji se može gibati može se koristiti kako bi se: poboljšale estetske kvalitete; odgovorilo na uvjete okoliša; i/ili, izvršile funkcije koje bi bile nemoguće za statičku strukturu. Mogućnosti za praktičnu primjenu kinetičke arhitekture naglo su se povećale u kasnom 20. stoljeću zbog napretka u mehanici, elektronici i robotici, iako se nažalost ne koriste.

This graduation thesis is about kinetic architecture. Architecture of the New Age. Architecture that breaks the traditional architecture and architecture that is completely customized for every man's needs and desires. However, concept of the kinetic architecture has not been fully transposed in practice, despite all the possibilities we have, from advanced technology to machines. Kinetic architecture is a concept through which buildings are designed to allow parts of the structure to move, without reducing overall structural integrity. A building's capability for motion can be used just to: enhance its aesthetic qualities; respond to environmental conditions; and/or, perform functions that would be impossible for a static structure.The possibilities for practical implementations of kinetic architecture increased sharply in the late-20th century due to advances in mechanics, electronics, and robotics, although not all of the opportunities we have provided are used.