Sama pojava Dore Pejačević (1885-1923) kao jako zanimljive umjetničke ličnosti te modernog skladatelja, privlači zanimanje glazbenih teoretičara o njezinom skladateljskom stilu. Jedan od najboljih uvida u njen umjetnički i glazbeni razvoj su solo-pjesme. Poezija je za skladateljicu bila od iznimnog značaja. Najznamenitije književne ličnosti poput Karla Krausa (1874-1936), Rainera Maria Rilkea (1875-1926) te Friedericha Nietzschea (1844- 1900) su oblikovale njena životna shvaćanja po pitanju filozofije, umjetnosti, poezije, koja su se i odrazila na glazbu. U radu je iznijet povjesno-stilski kontekst tradicije njemačkog lieda te njegovog utjecaja na hrvatsku solo-pjesmu. To služi kao poveznica i pararela solopjesmama Dore Pejačević, koja i sama proizlazi iz tog konteksta. Solo-pjesme za analizu su odabrane po kronološkom načelu iz kojeg se vidi razvojna crta. Uvidom u skladateljske postupke, koji su izgrađeni po uzoru na europske prethodnike i suvremenike te s vremenom prerasli u individualni skladateljski jezik, dolazimo do zaključka o pluralističkom jeziku koji je izgrađen na tekovinama kasnog romantizma sa primjesama impresionizma i ekspresionizma.