U ovom diplomskom radu provedene su četiri metode desalinizacije na uzorcima napravljenim od dva tipa žbuke, Samoborke 2 i Samoborke 4. Otopinama natrijevog klorida koncentracija 1,5% i 3% kontrolirano su kontaminirani uzorci tijekom cijelog istraživanja. Odabrane metode desalinizacije navedene su redoslijedom kojim su provedene: 1. vodena kupka , 2. oblozi od celulozne pulpe, 3. konverzija lako topivih u teže topive soli te 4. ekstrakcija soli gelovima. S obzirom da se prve dvije metode u restauratorsko- konzervatorskoj praksi koriste odavno, njihovo se djelovanje moglo predvidjeti. Po završetku provedbe svake od tih metoda uz poneka manja odstupanja, one su dobivenim rezultatima potvrdile predviđanja. Sredstvo za konverziju soli korišteno u istraživanju također je rezultatima opravdalo očekivano djelovanje. Učinkovitost posljednje metode desalinizacije, Agar gelovima, nismo mogli sa sigurnošću predvidjeti. Gel sustavi(gelovi) su relativno nov medij nastao krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća čija se svojstva, komponente i upotreba sve više razvijaju. No prema literaturi, kemijski gledano, svojstva Agar gela su ulijevala nadu za postizanje dobrih rezultata. Naposljetku, rezultati su pokazali potencijal ovog materijala za upotrebu u desalinizaciji poroznog materijala kao što je žbuka. Od svih metoda, Agar gelovi, posebice oni koncentracije 1% i 3%, pokazali su se najefikasnijima jer su u 24h sata izdvojili gotovo onoliko soli, koliko je ostalim metodama trebalo nekoliko dana. Ovim se istraživanjem dokazalo kako se isplati istraživati nove metode i materijale jer time razvijamo struku, čiji cilj jest upotreba materijala sredstava i alata koji su istovremeno minimalno štetni ili posve blagotvorni za okoliš, umjetnine i čovjeka, a opet dovoljno učinkoviti, ekonomski prihvatljivi i dostupni. Da bi ostvarili taj cilj neophodno je trajno istraživanje i eksperimentiranje s višenamjenskim materijalima kao što su gelovi, enzimi, emulzije itd. i korištenje spoznaja koje je postigla takozvana Zelena kemija.