Istarska ljestvica i folklor iznimno su kulturno vrijedne, a u glazbenoteorijskom smislu i izrazito zanimljive pojave, koje su nažalost poznate samo manjem krugu ljudi. Ovom radu je, između ostaloga, cilj upoznati zainteresirane o njenom postojanju i korištenju u umjetničkoj literaturi. Prvi dio rada posvećen je sažetom pregledu povijesti istarske ljestvice, počevši od njenih folklornih početaka (narodna tradicijska glazba) uz naglasak na definiranje i teorijsko postavljanje te harmonizaciju (Ivan Matetić Ronjgov), s osvrtom na tonalitetne harmonizacije narodnih napjeva Matka Brajša Rašana, pa sve do prvih korištenja ljestvice u umjetničkoj literaturi (Ronjgov i Slavko Zlatić). Drugi, glavni dio rada nastoji prikazati koju ulogu istarska ljestvica ima u novijoj, suvremenoj umjetničkoj literaturi skladatelja koji su djelovali ili još uvijek djeluju u 20. i 21. stoljeću. Specifičnosti istarskog folklora i ljestvice zainteresirale su brojne hrvatske skladatelje koji su joj, svaki na svoj način, dali jednu novu dimenziju pokazujući različite, kreativne i neizmjerne mogućnosti njenog korištenja u umjetničkoj literaturi. Prikazuje se rad skladatelja o kojima se do sada vrlo malo znalo i pisalo, pa su stoga kroz ponajviše usmene i elektroničke korespondencije prikupljeni temeljni biografski podaci o svakom od njih ponaosob te analizirana njihova reprezentativna djela koja najbolje prikazuju njihov jedinstven skladateljski jezik s naglaskom na načinima korištenja istarske ljestvice i folklora. Riječ je o Albi Vidakoviću, Nellu Milottiju, Đeni Deklevi Radaković, Massimu Brajkoviću, Eldi Krajcar Percan, Branku Okmaci i Bruni Krajcaru, te i nekolicini drugih skladatelja na koje se također osvrće u radu. Također je analiziran i autorov skladateljski doprinos ovom radu u vidu dvije nove zborske skladbe koje koriste istarsku ljestvicu.