Ovaj rad obrađivat će temu integracije glumačkih tehnika u pripremu glazbenika u svrhu smanjenja straha od javnog nastupa. Većina glazbenika tijekom svog školovanja suočila se sa strahom od javnog nastupa - tremom. Trema se javlja u individualnim jačinama intenziteta i načinima manifestacije. Može se javiti ˝pozitivna˝ trema, koja izoštri koncentraciju i potakne na uspješniji nastup, ali i trema koja blokira izvođača. Blokiranje može biti na razini fizičkog – od pretjeranog znojenja, trešnje ruku, plitkog disanje, pa do slabosti ili nesvjestica; i/ili na psihičkoj razini – od povremenih rupa u memoriji do potpune blokade. Osim u težini i opsegu materijala koje glazbenik izvodi razlog pojave treme se često krije u strahu od pozornice i publike. Jedan od načina nošenja s tremom, kojim ćemo se baviti u ovom radu, je upoznavanje zakonitosti pozornice, samog izvođača i njegovog 'unutarnjeg mehanizma'. Budući da se trema javlja kod svakog oblika javnog nastupa rad će se baviti pozitivnim efektima integracije glumačkih tehnika u nastup glazbenika. U osnovama učenja glume prvi koraci su upoznavanje svog tijela kao izvođačkog aparata, različiti načini iznošenja uloge, važnost mašte, razvijanje scenske pažnje, oslobađanje mišića, pogled na djelo kroz odlomke i zadatke, istinitost izvedbe, odnosi prema tekstu i partnerima na sceni, te 'četvrtom zidu' i publici. Ovaj rad bavit će se proučavanjem „Sistema“ Konstantina Stanislavskog, koji je u njemu postavio temelje moderne glume, te povući paralele pripreme glumca s pripremom glazbenika. Proučavajući i primjenjujući vježbe Sistema glazbenik koji se bori sa strahom od javnog nastupa može svjesno graditi svoju scensku osobu, upoznati njen unutarnji mehanizam i naći razlog straha, te si time olakšati bivanje na pozornici. Smatramo da se navedene tehnike mogu prožimati na dobrobit izvođača.