Rad je realiziran u obliku video performansa koji je popraćen sa obraĊenom simulacijom zvukova Casina. Iskustvo rada u Casinu te osobno iskustvo o tome koje posljedice na obitelj ostavlja ovisnost o kocki, nagnalo je autoricu da krene u dublje istraţivanje ove teme. Za vrijeme rada u Casinu osjećala se nemoćnom da išta promjeni i istovremeno veoma licemjernom te joj se ĉinilo da je postala dio problema protiv kojeg se bori. Osjećajući sve veći bijes, ali i prezir, autorica se odluĉuje, barem na diskretan naĉin, suprotstaviti toj kontroli, besmislu i zlu kojeg uoĉava na tom ozloglašenom mjestu, šarmantno nazvanom Casino i poduzeti nešto za razliku od toga da bude samo pasivni promatraĉ kao do sada. Osim prijezira prema kockarnicama, cilj joj je i suoĉiti se sa osobnom, emocionalnom boli koju osjeća zbog odbaĉenosti od strane njenog oca kockara, a najbolji, ili moţda najlakši naĉin, a sigurno i najzabavniji za borbu protiv bilo kakve nepravde, besmisla, emocionalne boli i „borbe protiv vjetrenjaĉa“ je upravo umjetnost.