Sažetak | Tambure, kao jedan od hrvatskih narodnih instrumenata, svoju su popularizaciju i razvoj započele s pojavom narodnog preporoda u Hrvata pa nadalje. Kao žičano trzalačko glazbalo, vrlo brzo su se formirale različite inačice grupa svirača koje su skupno muzicirale, koje dovode do nastanka tamburaških sastava i orkestara. Te iste su često izvodile različite repertoare, od narodnih popijevaka, starogradskih pjesama i napjeva, budnica do obrada klasičnih skladbi i novokomponiranih skladbi za tamburaški orkestar, a često su se te skladbe izvodile i uz vokalnog solistu ili zbor. Pod utjecajem tih procesa, kao i drugih društveno- političkih i kulturnih okolnosti, u gradu Splitu se pojavljuju određene skupine i orkestri svirača tambura. Kroz period od 1918. do 1970., svirači ovog instrumenta šire određene političke i društvene ideje, razvijaju glazbeni život grada i sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu unutar škola i ustanova za odgoj. Najviše informacija nalazimo u tadašnjim dnevnim listovima Novo Doba, Jadranski dnevnik i Slobodna Dalmacija, kao i nekim drugim pisanim oblicima, poput monografija, biografija i sl. U tim djelima, vidljivo je da tambura kroz godine mijenja svoju konotaciju i područje djelovanja, odnosno ideja koje se promiču njezinim sviranjem, od idiličnih slika djetinjstva do slanja snažnih nacionalnih ideja. Isto tako, nailazimo na oglase prodaje tamburaških instrumenata, članke o položaju i razvoju tamburaških instrumenata i uvođenje instrumenta tambure u rad splitske glazbene škole. O nekim tamburaškim skupinama postoje zapisi djelovanja, kao i aktivnog sudjelovanja u glazbenim događanjima izvan Splita, poput sudjelovanja na državnim smotrama. Uz to, nalazimo zapise o nekim istaknutim sviračima tambure, odnosno tamburašima, a to su Jakov Gotovac i Špiro Kanazir. Iz svega toga navedenog, vidljivo je da je tamburaštvo činilo jedan mali dio kulturnog i društvenog života Splita, te da su potrebna daljnja istraživanja o ovome specifičnom fenomenu i ono što njega okružuje. |
Sažetak (engleski) | Tambura, as one of the Croatian folk instruments, began its popularization and development with the Croatian national revival and onwards. As a string plucked instrument, different versions of groups of players were formed very quickly, which led to the creation of tambura ensembles and orchestras. They often performed different repertoires, from folk songs, old town songs and chants, vigils to arrangements of classical compositions and newly composed compositions for the tambura orchestra, and these compositions were often performed with a vocal solo or choir. Under the influence of these processes, as well as other socio-political and cultural circumstances, certain groups and orchestras of tambura players appeared in the city of Split. Throughout the period from 1918 to 1970, players of this instrument spread certain political and social ideas, developed the musical life of the city and participated in the educational process within schools and educational institutions. The most information can be found in the daily newspapers Novo Doba, Jadranski dnevnik and Slobodna Dalmacija, as well as in some other written forms, such as monographs, biographies, etc. In these works, it is evident that the tambura changes its connotation and area of activity over the years, that is, the idea that promoted by her playing, from showing idyllic images of childhood to sending strong national ideas. Likewise, we come across ads for the sale of tambura instruments, articles about the position and development of tambura instruments and the introduction of tambura instruments into the work of the elementary music school in Split. There are records of some tambura groups, as well as active participation in musical events outside of Split, such as participation in state parades. In addition, we find records of some prominent tambura players, namely Jakov Gotovac and Špiro Kanazir. From all the above, it is evident that tambura playing had a small part in the cultural and social life of Split, and that further research is needed on this specific phenomenon and what surrounds it. |