''Dugo razdoblje skrivanja'' je duboko osoban rad koji se koristi tehnikom slikarstva u tradiciji umjetnika poput Francisa Bacona i Mark Rothkoa. Rad komunicira autorove intimne osjećaje povezane s osobnom traumom, izolacijom, alijenacijom, strahom i komunikacijom. Naslovljeni diplomski rad je realiziran kombinacijom akrilne i uljane slikarske tehnike, sastoji se od sveukupno osam slika od kojih pet ima dimenzije 150 x 100 cm, a tri preostale imaju dimenzije 100 x 70 cm. Slike prikazuju polu-apstrahirane distorzirane subjekte/figure prikazane iz ekstremnog kuta gledanja da bi se naglasila njihova izgubljenost u prostoru/pozadinama koje su realizirane u raznim jarkim bojama. One simboliziraju određenu osobnu problematiku koju autor istražuje u svakom pojedinom radu. Autor realizaciji rada pristupa intuitivno, ne zna od početka što nastoji komunicirati u vlastitim slikama; značenje nastaje unutar procesa realizacije, te nakon što je imao vremena da sam interpretira rezultat vlastitih radova u procesu komunikacije sa samim sobom, u nadi da će ta komunikacija biti ostvarena i s bilo kojom osobom koja dođe u kontakt s njegovim radom